Kao što je već svima poznato na povratku sa Prvenstva Mediterana u mačevanju, hrvatska selekcija doživjela je 30.01.2017 tešku prometnu nesreću na 200-tom kilometru autoceste A21 u blizini Persico Dosimo.
Treneri i djeca su krenuli iz Marseilla u ponedjeljak ujutro , nakon što su nakon završetka Prvenstva Mediterana prespavali u hotelu. Prvo je vozio Filip, pa Darko , a nakon zaustavljanja u Monte Carlu, do trenutka nesreće vozio je Filip. Dakle nedvojbeno je da su prilikom polaska prema Zagrebu bili odmorni, što isključuje umor kao mogući uzrok nesreće.
Za bolje razumijevanje uzroka nesreće moramo se malo vratiti unatrag. Tjedan dana prije nesreće vozio sam kadetsku selekciju u Pisu i kao trener samnom je išao Filip, koji mi je u nevezanom razgovoru rekao da se njemu nakon sat, sat i pol vožnje počne spavati. Meni stvarno nije problem odvoziti 1500 kilometara u danu i to je bio jedan od razloga zbog čega sam u Pisu i natrag vozio ja , a ne Filip, te je cijeli put prošao bez ikakvih problema, vratili smo se u planirano vrijeme i roditelji su bili pravovremeno obavješteni o vremenu povratka djece u Zagreb.
Nekoliko dana prije polaska na Prvenstvo Mediterana, a nakon što se znao konačni broj ljudi koji putuju ,te da u kombiju ima slobodno mjesto, pitao sam Darka i Filipa da li je moguće da idem sa njima u Marseille (na svoj trošak) , te sam im rekao da ih mogu voziti ja , budući da se radi o putu od 1100 km, a naročito zbog toga što je jedan od vozača neiskusan, a drugi ima problema sa vidom. Naravno da su me odbili uz Filipovo posprdno “a zašto bi ti uopće išao?”. Takav stav naših trenera vjerojatno više ne čudi nikog, samo ne shvaćam razloge : da li je takav stav preslikan iz programa kandidature bivšeg predsjednika MSZ-a u kojem je doslovno navedeno da roditelje treba izbaciti iz mačevanja. ili je to strah trenera da bi netko mogao komentirati njihov odnos prema djeci, putovanju ili nečem trećem. I tako su otišli na put njih osmero.
A sada malo kronološki:
30.01.2017
17:06 Zove Janko i kaže da su imali nesreću, u što ja prvo nisam povjerovao , ali nakon kratkog razgovora shvaćam ozbiljnost situacije, te da se ne radi o Jankovom zezanju. Dajem telefon Željki, da bi mogao obavijestiti Hrvatski i Zagrebački mačevalački savez. U razgovoru Željka pita Filipa što se dogodilo i on joj doslovno kaže da mu se 5 minuta prije nesreće počelo spavati , ali je nastavio voziti te da mu je klonula glava i da je pogodio kamion ispred sebe. Usput joj kaže da je njih 7 O.K., a da je Leo Li prevezen helikopterom u Bresciu.
17:10 Zovem Renu Marolta kojem je to prvi glas o nesreći , jer ga Filip do tada nije obavijestio. Reno istog časa kontaktira rent-a-car da bi osigurao zamjenski kombi kojim bi ja (uz njegovo odobrenje) mogao otići po sportaše koji se mogu vratiti u Zagreb.
17:15 Zovem Antonija Trcina, koji kao predsjednik Mačevalačkog saveza Zagreba nema pojma o nesreći.
17:31 Zove čovjek iz rent-a-cara da je kombi spreman i da ga mogu preuzeti u hotelu “I”
18:01 Zove me Reno Marolt i predlaže da ostanemo prespavati u Cremoni , da se naspavamo, što u prvi trenutak odbijam, jer mi nije problem odvoziti povratnu vožnju. i smatram da je važnije što prije vratiti djecu u Zagreb. Dogovaramo se da ćemo oko eventualnog spavanja razgovarati naknadno.
18:05 Preuzimam kombi i krećem prema Cremoni. U međuvremenu me zove Marko Kallay, dopredsjednik MSZ-a i nudi eventualnu potrebnu pomoć.
18:09 Zove me Denis Fileš i isto predlaže da prespavamo u Cremoni.
20:00 Zovem Filipa u Cremonu da pokuša doznati adresu gdje je smješten razbijeni kombi da organiziram preuzimanje stvari iz kombija, u slučaju da se vraćamo isti dan u Zagreb.
20:04 Zove me mama Leo Lija i pita da li bi mogla ići samnom. Nažalost u tom trenutku sam već bio pred ulaskom u Italiju (a ionako ne bi mogla ići jer prema prvotnim informacijama svi su se trebali vratiti samnom, pa ne bi bilo mjesta za povratak).
20:10 Zove me Željka da me obavijesti da je u kontaktu sa g. Giuseppeom Tagliariolom koji je ponudio potrebnu pomoć , a u međuvremenu nam je poslao kontakte u bolnicama u Cremoni i Brescii, te ponudio i pomoć pri prevođenju.
20:58 Zove Antonijev tata i moli me da odem u bolnici do Antonija.
22:45 Dolazim u bolnicu u Cremoni i odlazim prvo na pedijatrijski odjel gdje su smješteni Dorja i Janko. Zovem Filipa da doznam gdje su ostali. U razgovoru sa liječnicima (a koji zbilja ne govore neki drugi jezik osim talijanskog) doznajem da je Dorji slomljena desna ruka, te da joj je šivana posjekotina na glavi, a da je Janko dobio raznorazna nagnječenja, te da moraju ostati na opservaciji u bolnici do daljnjega.
23:00 Na hitnom prijemu nalazim Petra, Lea Smrekara i Filipa, koji su u relativno dobrom stanju i čekaju na RTG snimanje. Do Antonija i Darka se nažalost te večeri nije moglo, ali doznajem da Darko ima slomljena 4 rebra i problem sa plućima, a Antonio hematome po glavi. Svaki je smješten na poseban odjel bolnice.
23:44 Zovem Renu Marolta da nam osigura hotel, jer je postalo očito da od povratka u Zagreb neće biti ništa.
23:46 Zovem Antonija Trcina da ga obavijestim o situaciji.
23:48 Zovem Marka Kallaya , ali se ne javlja.
31.01.2017.
00:00 Zove me Reno Marolt da nam je rezervirao spavanje u hotelu u Cremoni, te da je rezervacija kod Filipa na mobitelu. Obavještava me da ujutro u 8 sati imaju sastanak u Hrvatskom mačevalačkom savezu i da bi Marko Kallay trebao sa Antonijom ujutro krenuti u Cremonu, te da ćemo se čuti nakon sastanka. Filip me obavještava da po njega ujutro u 8 sati u hotel treba doći policija radi ispitivanja, ta da će u 8 sati u hotel doći odvjetnica koja će ga zastupati na policiji, a koju je osigurao Marko Kallay.
03:00 Petar, Leo Smrekar i Filip su otpušteni sa hitnog prijema i odlazimo u hotel.
07:00 Dižem se i odlazim na doručak, Filip ostaje spavati.
08:00 U predvorje se spušta Filip. Dolazi odvjetnica Maša, koja se pokazala nadasve korisnom u komunikaciji sa vučnom službom, policijom i bolnicom. Dogovaramo da će Filip i Maša u hotelu pričekati policiju, a da Petar, Leo i ja odemo pokupiti stvari iz razbijenog kombija.
09:00 Odlazimo 5 kilometara van Cremone gdje je pohranjen razbijeni kombi, te premještamo sve stvari u naš kombi, te odlazimo direktno u bolnicu.
09:30 Odlazimo do Dorje i Janka. Doktori savjetuju da oboje ostanu barem još jedan dan u bolnici. U međuvremenu Dorji ponovo šivaju posjekotinu. Janko je morao još napraviti MR i dogovaram da će poslije pregleda napustiti bolnicu na moju odgovornost. Liječnici traže punomoć Dorjine mame da mogu poduzeti sve potrebne zahvate. Pišemo punomoć, prevodimo je na engleski, te šaljemo Renu Maroltu u Zagreb, da je proslijedi na potpis Dorjinoj mami.
10:00 Odlazimo do Antonija i do Darka, te se kratko zadržavamo kod njih. Doznajemo da Darko sigurno ne ide u zagreb idućih nekoliko dana, te da Antonio ima hematom zbog kojeg mora ostati u bolnici na promatranju.
10:27 Zove me Filip i obavještava da ide sa odvjetnicom na policiju.
11:40 Zove me Reno Marolt i obavještava da je na sastanku dogovoreno da će Filip ostati u Cremoni sa ozlijeđenima , što smatram nepotrebnim jer nema što raditi u Cremoni bez prijevoza, a hotel je dosta udaljen od bolnice.
13:00 Filip me zove da je završeno ispitivanje i da će doći u bolnicu.
13:08 Zovem Marka Kallaya koji me i službeno obavještava da on i Antonija ne ide u Cremonu, te da će Filip ipak ići u Zagreb.
14:15 U bolnicu dolazi mama Li iz Brescie posjetiti ozlijeđene. Razgovaramo o Leovom stanju i obavještava me da je bolje.
15:15 Janko završava MR, odnosimo potrebne stvari Darku, Dorji i Antoniju i pripremamo se za odlazak prema Zagrebu.
15:30 Vodim djecu u McDonalds, jer nitko nije ništa jeo.
16:15 Krećemo prema Zagrebu.
18:30 Stojimo kraj Venecije , na kavi. Cijelim putem od Cremone pada kiša, te je jako maglovito, pa vozimo sporije.
19:00 Zovem Renu Marolta da ga obavijestim da ćemo u Zagreb doći oko 21:30, te ga molim da obavijesti roditelje. Obavještava me da će nas čekati g. Kvesić, on i g. Kallay.
22:00 Dolazimo u Zagreb, gdje djecu čekaju roditelji.
To je to – kronološki.
Po dolasku u Zagreb, suočavam se se meni nevjerojatnom situacijom da me majka djeteta kojeg sam dovezao ne želi pozdraviti jer joj je najbitnije da nismo donijeli RTG slike njezinog djeteta , a da bi ona mogla vjerojatno pripremiti tužbu prema savezu. U međuvremenu doznajem da je cijelo popodne obasipala tajnika saveza sa sličnim zahtjevima. Možda bi bilo pametnije da je sjela u auto i otišla vidjeti svoje dijete , recimo kao mama Li. Ostali roditelji su bili vrlo korektni i zahvalili su mi na brizi za djecu.
A sada ono što je bitno.
- Nije se smjelo dogoditi da vozi neiskusni vozač , a koji i sam priznaje da ne može voziti duže od 1-2 sata.
- Nitko od djece (osim Petra) u kombiju nije bio vezan . To je nedopustiva greška osobe koja je zadužena o brizi za tu djecu i možda su posljedice mogle biti puno blaže, da su bili vezani.
- Ponašanje vozača (a koji je prema vlastitim riječima 5 minuta prije nesreće primijetio da mu se spava) graniči sa ludošću. Trebao je istog trenutka stati na ugibalištu i odmoriti se, a ne nastaviti voziti.
- Apsolutno je neprihvatljivo da djeca nisu imala uplaćeno nikakvo osiguranje, a visina konačnog računa tek će se vidjeti.
- Pojedinci postavljaju pitanje angažmana profesionalnog vozača. Mačevanje je sport u kojem u principu nema previše novaca, pa bi se teško osigurala sredstva za tako nešto. Ali boljom suradnjom saveza sa roditeljima , a a ne a priori odbijanjem bilo kakve komunikacije, iskreno vjerujem da bi se u svakom trenutku našlo nekoliko roditelja koji imaju dovoljno vozačkog iskustva da pomognu , te koji su voljni povremeno odvesti djecu (pa čak i na način da sami snose svoje troškove puta). Pozitivan stav je već pokazao g. Kvesić koji mi je u razgovoru rekao da je konačno uvidio važnost roditelja u našem sportu.
Da li Filip treba snositi posljedice za svoje postupke. Apsolutno, jer je nedopustivo takvo ponašanje zaposlenika MSZ-a. Neodgovorno, na granici ludosti. Na stranu da se nesreća mogla desiti bilo kome, ali njegovo ponašanje ima elemente predumišljaja.
Kakve posljedice ? Vjerojatno će biti procesuiran prekršajno ili kazneno, ali MSZ čiji je zaposlenik u najmanju ruku mora mu zabraniti bilo kakve daljnje vožnje djece. Da li bi trebao dobiti raskid ugovora o radu ? Po meni da, ali to je stvar saveza, a budući da je organizator trenerskog tečaja koji se u međuvremenu odvija, teško da će savez donijeti nekakvu odluku o disciplinskim mjerama za njega.
Ono što je sigurno je da moje dijete s njim više nikada neće sjesti u auto.
Još veće čuđenje izaziva mi činjenica da je Filip našao dovoljno vremena da prisustvuje sastanku I.O. MSZ-a jučer, a recimo nije našao vremena da poslije svega okrene broj i recimo pita Janka kako je. Možda je zvao ostale, to neznam.
Sve pohvale Reni Maroltu koji je napravio apsolutno sve da ublaži posljedice ovog neugodnog događaja, te koji se i trenutno nalazi sa Dorjinom mamom u Cremoni i koordinira situacijom oko ostalih ozlijeđenih, te je osigurao i financijska sredstva za boravak roditelja u Cremoni/Brescii. Bilo bi besmisleno da je u Cremonu otišao na dan nesreće i mislim da je puno bolji posao napravio u Zagrebu, koordinirajući potrebne radnje , a da bi nam osigurao sve potrebno u Cremoni.
Pohvala i g. Fanizzi, koji se unatoč nesuglasicama odmah ponudio kao prevodioc i koji je također trenutno na usluzi našim sportašima u Cremoni, kao i g. Bičaniću koji je ponudio organizaciju sanitetskog prijevoza u slučaju potrebe transfera naših ozlijeđenih sportaša.
Naravno i zahvala nama susjednim savezima (MSS, SZS) koji su odmah ponudili svu potrebnu pomoć.
Svima koji su još u bolnici želim naravno čim brži oporavak i povratak u Zagreb.
P.S 16:00 Zadnja vijest: Dorja, Antonio i Leo bi sutra trebali krenuti za Zagreb, a Darko vrlo skoro.
