Ili kako odbiti ljude koji znaju, hoće i mogu!
U središtu i prvog i ovog članka zapravo su – ljudi. Neovisno da li su volonteri, zaposlenici, da li imaju neku funkciju u športu ili ne. Šport kao raznovrstna društvena pojava predstavlja zbir športaša, športskih djelatnika, infrastrukture i pratećih usluga. No, najvažnija karika u ovome su ljudi – bez njih nijedan sustav ne može uopće biti formiran, a kamoli se razvijati.
Tijekom svoje bogate i zanimljive športske karijere svjedočio sam nekim prekrasnim i fascinantnim trenutcima. Nažalost, bio sam svjedokom i ne tako lijepih događaja. Pojavama diskvalificiranja i diskreditiranja ljudi – ponekad jer nisu mislili isto kao oni koji su upravljali sa savezima, a ponekad jer su platili kaznu što im je sustav dopuštao da rade stvari koje nisu smjeli.
Svijet hrvatskog mačevanja zanimljiv je u oba slučaja – i po onim lijepim trenutcima, ali i po onim nečasnim, neljudskim, isključivim, ponižavajućim i odbijajućim. Žalosno je da se u zadnje vrijeme nagomilalo upravo ovih negativnih. I žalosno je da odgovorni ne uviđaju svoju odgovornost. To je znak da živimo u vremenu kada su moral i poštenje žrtvovani interesima pojedinaca. Hrvatskim mačevanjem desetljećima je upravljao čovjek koji se danas u mačevanju prezentira kao korektiv i moralni stup. Iz kolegijalnih razloga neću navoditi ime, jer oni upućeni ionako znaju, a za potrebe ovog članka imena su manje važna od smisla i poruke. Ne spominjem to vrijeme bez veze. Naime, u to vrijeme u hrvatskom mačevanju vladao je koncept „podijeli, pa vladaj“, radi čega se one glasnije i važnije redovito nastojalo diskreditirati.
U ovoj problematici gospodin Kallay nije glavni krivac, on je samo jedan od aktera, jedan od posljednjih. Zašto se diskreditiraju ljudi u športu?
Pa, zato što je puno jednostavnije nekoga ušutkati udaljavanjem, nego stalno slušati prigovore i ukazivanja na loš rad, pogotovo mijenjati stečene navike. Problem hrvatskih menadžera, osobito nekih hrvatskih, a posebno onih u hrvatskom mačevanju, je da zato što su volonteri na nekoj čelnoj poziciji misle da „kada već nisu plaćeni za svoj rad“ mogu tumačiti zakone i propise kako žele. Gospodin Kallay je taj koncept samo malo dalje razvio, on je stvorio svoj mali svijet pisanih pravnih akata koji nitko drugi osim njega ne razumije. Zapravo, postoji niz situacija kada se niti on više nije snalazio u tome.
Svima je lakše kada mogu nesmetano i opušteno raditi, tako i naš hrvatski mačevalački menadžer želi da može raditi što mu padne na pamet. Prije je dizao akontacije i trošio javna sredstva kako je želio, onda je prebacivao javna sredstva za nabavke vlastitog vozila, da bi ovaj posljednji birao koji klub, a njemu podoban, će biti član nekog saveza.
Nažalost za našeg hrvatskog menadžera u mačevanju – upravo radi ovakvih ljudi i njihovih metoda postoje zakoni i propisi, kako bi se limitirale ovlasti i taština pojedinaca, pa čak i institucija. Odgovorno možemo danas uočiti kako je čitavo rukovodstvo mačevanja uhvaćeno u kršenju zakona i propisa. Sasvim je svejedno da li je netko među onima koji su dizali ruke i slali svoje glasove elektroničkim putem, netko imao svoje dodatno mišljenje ili se nije slagao s politikom diskvalifikacije. Cijeli savez odgovoran je što godinama ima fokus na prepoznavanje neprijatelja, njegovu izolaciju i isključenje iz zajednice odabranih.
S hrvatskim mačevanjem upravljalo se kao s privatnom tvrtkom, ili privatnom odvjetničkom kancelarijom. Okruživši se s malom skupinom osoba koju je uspijevao uvjeriti da je pametniji i sposobniji od svih ostalih, vodio je hrvatsko mačevanje stvarajući i uništavajući neprijatelje, otkud god da su dolazili.
No, vidimo sada do kuda je dovela takva politika. Žalosno je da je došlo, uslijed sile, do zaustavljanja politike diskvalifikacije, ali da nitko nije našao za shodno reći: Mušketiri – oprostite! Oprostite svi Dimići, Ježeki, Bičanići, Leskovci i svi nebrojeni ljudi koji su napustili mačevanje, jer ih je netko nepravedno nagazio, pustio lažne optužbe, izmislio navode, odsudio im ili napravio Disciplinsku komisiju u kojoj su tvoji zaposlenici prezentirali napise i optužbe koje im je glavni servirao.
Zato ću se ja ispričati! Ispričavam se svima koji su doživjeli neugodnosti i nesreće u mačevanju! Jer, iako nemam funkciju, osjećam odgovornost što sam dugo već tu.
Read solution on Sports integrity:
Recognising and Supporting Your Human Resources or How to Gain Excellence with your Members
Bojan MIJATOVIĆ
FIE-sudac u maču i sablji
IWAS sudac u maču, sablji i floretu