Tag Archives: HOO

Unutarnji i vanjski neprijatelji

Kad sam bio mlad mislio sam da je šport jedna prekrasna sredina u kojoj na funkcijama sjede isključivo samo oni najčasniji, najpošteniji i najpravedniji ljudi među nama. Tijekom svog sadržajnog športskog i multišportskog života naučio sam se prilagoditi ovaj stav realnim uvjetima.

Današnje menadžere, osobito u mačevanju, krase osobine isključivosti, naglosti, kratkovidnosti, nemoralnosti, besramnosti, beskrupuloznosti, a najgore od svega – pomanjkanja vizije, metodičnosti i znanja dobrog upravljanja. Što danas uopće predstavlja „dobro upravljanje“? Možda i ne najbolji prijevod iz engleskog good governance, pojam predstavlja skup kompetencija, vještina i sposobnosti da se u realnim okolnostima omogućuje najbolje upravljanje, najbolja procjena mogućnosti, okupljanje i maksimalno iskorištenje resursa, nadasve onih ljudskih, radi postizanja unaprijed određenih i isplaniranih ciljeva i načina ostvarenja.

Sve ovo nije uopće jednostavno. Nije lako preuzeti vođenje jednog saveza, kada u njemu postoji nasljeđe osoba s partikularnim interesima, katkada i suprotnim od samog saveza, s nerazvijenim tijelima, najčešće manipuliranim od strane aktualnog vodstva.

Na primjer, postavljanje vlastitih djelatnika, da li od saveza, ili iz svoje firme. I onda od takvih osoba naručivati ili još bolje servirati im gotove akte, odluke, zaključke, koje ovi provode u svoje ime. To se zove manipuliranje iz sjene.

No, još jednostavnija tehnika upravljanja je kada detektirate neprijatelja. I onda tog i takvog neprijatelja nastojimo diskreditirati s podmetnutim lažima, insinuacijama ili još bolje izokretanjem činjenica.

Najveće propuste, sigurno ne namjerne, na Europskom juniorskom i kadetskom prvenstvu počinili su upravo Zagrepčani. No, prilikom točke razrješenja ugovora o suradnji između sada bivše organizacije prvenstva upravo ti kvazi-argumenti iskorišteni su da se pokuša diskvalificirati Porečka organizacija. Zanimljivo, nitko nije bio spreman saslušati i promisliti o tim argumentima i okolnostima teme, već nakon započete rasprave se dopredsjednik Kallay javio za riječ i ponovio izlaganje s početka točke, time zabranio razmatranje argumenata, čime se uništio bilo kakav demokratski proces za donošenje ikakve razumne i objektivne procjene i odluke.

Nije lako gospodinu Trcinu.

Ne bi bilo nikome od nas. Biti predsjednik, a imati pokraj sebe jednog takvog dopredsjednika, sigurno nije jednostavno. No, puno je jednostavnije slijediti utabanu stazu, nego promisliti vlastitom glavom i sagledati malo objektivnije situaciju.

Ako itko misli da je Trcin glava hrvatskog saveza, neka samo pogleda posljednju komunikaciju prema Gradskom uredu za opću upravu. Pri kraju dopisa kaže se, „a ako želite dodatne i dopunske informacije – molimo kontaktirajte gospodina Kallaya“. Jer je on taj koji vodi hrvatsko mačevanje u budućnost, uglavnom kroz obračune.

Pretežito su krivci i neprijatelji Mušketiri, no u posljednje vrijeme osobno sam zaslužan da sam prešao na krivu stranu. Do jučer sam bio unutarnji neprijatelj, a sada kada su me smijenili i/ili maknuli sa svih dužnosti, pobjedonosno sam proglašen za vanjskog neprijatelja.

I Hrvatski olimpijski odbor je vanjski neprijatelj.

I to vrlo podmukli. Jer nisu ubili sve u svom Arbitražnom vijeću.

A što drugo napraviti ljudima s kojima ne možeš pravno manipulirati, kao što su se mačevalački odvjetnici naučili činiti. Svaki propis važi samo za druge. Ako neki pojedinac ili klub žele uložiti prigovor ili žalbu moraju platiti 500 ili 1.000 kuna.

Ali gospoda Kallay i Trcin ne moraju. Zašto? Pa, jer su visokomoralni dužnosnici. Izabrani su jer im svi vjerujemo i uvjereni smo da su oni uvijek u pravu. Pa su zato tako i prilagodili svoje pravilnike.

A svi ostali su stoka sitnog zuba i neka plaćaju. Jednakost i ravnopravnost na svakom koraku.

Kako postupati s neprijateljima? Pa, tužiti ih, odsuditi im i odrediti im kazne. Imamo čak kaznene odredbe.

Jer je mačevalačka populacija poznata po višestrukom kriminalu. Na natjecanjima u hrvatskom mačevanju dolaze isključivo kriminalci. Ili delinkventi, s obzirom da su većina maloljetnici.

Naravno, ovo je sarkazam, ali teza stoji – svatko tko se usudi prigovoriti, ukazati na nepravilnosti i stvari vezane za loše ili manipulirano upravljanje – nepoželjan je, treba ga osuditi i isključiti sa svih mjesta. Još kad bi mogli izmisliti i pravilo da se neprijateljima saveza zabrani nastupati na turnirima. Možda sam sada dao ideju našim mačevalačkim vrhovnicima.

Da li sve ovo baš tako mora biti? Pa ne. Koga zanima kako se tamna strana može prevladati dobrim, pogledajte u prvom članku Sportskog integriteta

Unity and equality

Bojan Mijatović

Međunarodni FIE sudac u maču i sablji

Međunarodni IWAS sudac u maču, sablji i floretu