Vjerojatno svi u mačevalačkoj zajednici znaju da sam bio najžešći protivnik dolaska Giacoma Fanizze u hrvatsko mačevanje, te da je postojao konstantni sukob između njega i mene.
I sada gledam malo komentare koji se množe nakon objave teksta na tportalu ( Link) i u kojima svi peru ruke i nastoje biti veći pape od pape.
Situacija je bila složena od početka pregovora o njegovom dolasku u Hrvatsku, te njegovom zapošljavanju kao zaposlenika Mačevalačkog saveza Zagreba. Razlog njegovog zapošljavanja bio je isključivo političke prirode , jer bivši predsjednik ( a današnji dopredsjednik) Mačevalačkog saveza Zagreba Marko Kallay nije bio u potpunosti uvjeren da će dobiti dovoljan broj glasova za svoju kandidaturu. I tog trenutka krenule su igre da se osiguraju glasovi, pa je u jednom trenutku u svrhu osiguravanja klupskih glasova prihvaćen prijedlog trenerice MK Lokomotiva Martine Zmaić (a koja je redovito vodila svoje klince u Banja Luku na treninge kod Giacoma) da se isti zaposli kao trener Mačevalačkog saveza Zagreba. U isto vrijeme to je odgovaralo i mačevalačkim klubovima VMD i Inter , jer su bili uvjereni da dobijaju kvalitetnog trenera za svoju djecu. Kolateralna žrtva takve odluke bio je Filip Škeljo (sadašnji trener MK Rapir, a ponovno kao zaposlenik Mačevalačkog saveza Zagreba), koji je dobio otkaz kao zaposlenik Mačevalačkog saveza Zagreba , a da bi se otvorilo mjesto za Giacoma. Dapače, nakon sklapanja ugovora o radu novi trener se i udomio kod tadašnjeg predsjednika Mačevalačkog saveza Zagreba, te je sve izgledalo idilično.
Nakon prvih nekoliko razgovora sa Giacomom, makar nisam neki veliki stručnjak, postalo mi je jasno da naprosto ne posjeduje trenerske kvalitete koje bi bile potrebne zagrebačkim mačevaocima, ali budući da nije radio sa klubom u kojem je moje dijete, bilo mi je ionako svejedno što radi. Nakon nekoliko dodatnih razgovora sa inozemnim trenerima bilo mi je u potpunosti jasno da je Giacomov trenerski rad nepoznat bilo kome od njih, što je još više učvrstilo moje mišljenje o njegovoj nepodobnosti za rad u hrvatskom mačevanju. Dapače , jednostavnim pretraživanjem na internetu bilo je odmah vidljiva da o Giacomu do dolaska u Zagreb ne postoje nikakvi rezultati (natjecateljski, trenerski, obrazovni, bilo kakvi – osim činjenice da je nakakvom djetetu u Italiji dao crni karton na nekom turniru – a što je kasnije talijanska disciplinska komisija odbacila – (Link)
Sa svojim osobnim mišljenjem više puta sam upoznao g. Marka Kallaya, koji nije našao shodnim da reagira na bilo koji način. Isto tako upozoravao sam ga na neprimjereno ponašanje istog trenera prema djeci (koju je znao omalovažavati, a i prijetiti roditeljima), a što mi je bilo poznato iz poruka roditelja upućenih meni i njemu – primjeri –
Postovani Gospodine Kallay,
Htjela bi vas upozoriti na dogadaje u zadnjih nekoliko mjeseci. Kao sto znate, moja kcer vec neko vrijeme trenira sa trenerom Giacomom Fanizzom. U pocetku je bilo zadovoljavajuce, te se nismo obazirali na trenerovo konstantno kasnjenje od 30-45minuta.(koje smo uredno placali) Kako bismo djetetu omogucili bolje logisticke uvjete bili smo slali sofera da trenera pokupi i platili mu taxi da se vrati na velesajam(znaci transportation both ways was secured) ili kuci, plus honorar.U vise od 80% slucajeva sofer, a time i djete su ga morali cekati jer je trener Fanizza kasnio (30-45min). Zbog odnosa trenera i djeteta nisam se zalila te smo kao obitelj stoicki trpili njegovo bezobzirno ponasanje po pitanju vremena. Nadala sam se da ce kada mu se “stres” na poslu u savezu umanji –tj kada ce imati vise kontrole nad svojim zivotom, da ce se situacija i kod nas stabilizirati. To nazalost nije bio slucaj. Trener Giacomo je u zadnjih nekoliko tjedana sve nervozniji, i emocionalno nestabilniji koliko van treninga toliko i na treninzima.U vise navrata kćer me upozorila da ju je namjerno pogodio jer je bio ljut na nju, jer nesto nije radila kako treba.Takodjer je spomenula da ga se plasi. Moje dijete je treniralo sa razlicitim trenerima, i do sada se nikada, ama bas nikada niti jednog trenera(ice) nije plasila i nikada nije spomenula da ju je netko pogodio jer je bio “zivcan”. To je nesto na sto kao majka moram i zelim reagirati te smatram da bi trebalo upozoriti druge roditelje o tom ponasanju gospodina Fanizze. U zadnjih nekoliko dana upozorila sam trenera Fanizzu da na vecinu treninga kasni te da nisam zadovoljna uslugom te da smatram da je takvo ponasanje neprofesionalno. Zatrazila sam ga da redefiniramo dogovor i vidimo sta cemo dalje. Nazalost trener Fanizza se ocito nije u stanju nositi sa kritikom, pa je odlucio prekinuti trenerski odnos preko SMS poruke pozivajuci se na pravila saveza. Zanimljivo je kako pravila saveza do “jucer” nisu vrjedila a sada vrjede. Usljedile su poruke (FCB) neadekvatnog sadrzaja te sam trenera Fanizzu zatrazila da mi se isprica za svoje ponasanje i poruke. Nazalost on ne vidi razloga za isprikom, takodjer nema osjecaj niti uvid u svoje greske. Nakon ovog iskustva sa trenerom Fanizzom osobno smatram da bi bilo dobro da ga se adekvatno usmjeri te da mu se pruzi pomoc. Trener je ocito pod prevelikim stresom, te se tako i ponasa. U zargonu bismo mogli reci “kratak mu je fitilj”, osobno to nazivam, impulsivnim ponasanjem te nepromisljenim postupcima.
Conclusio: trener koji radi sa djecom nebi smio biti impulsivan te bi se morao moci u potpunosti emocionalno kontrolirati u svojim postupcima. S postovanjem, potpis
Vidi poruku od Giacoma,
Hello mr. XXX, i did hear that your son left his club cause i did missrespect him. This is absolutely fake and if i will hear once again this story i will procede legally.
ali niti to nije bilo dovoljno za bilo kakvu reakciju predsjednika saveza. Na stranu što što Giacommo uopće nije smio prema ugovoru privatno davati satove mačevanja. Zašto roditelji nisu reagirali ? U “interesu” svoje djece, ne željevši se zamjeriti predjedniku koji je stvari rješavao diplomatski.
Bitnije pitanje ( jer Giacomo više nije ovdje) bilo bi tko je odobrio zapošljavanje trenera koji nije imao odgovarajuće kvalifikacije za rad (objektivnosti radi: u međuvremenu je stekao titulu trenera drugog stupnja u Italiji – Link ) te zbog čega je mačavalački savez Zagreba tog istog trenera plaćao više godina, znajući da nema potrebne kvalifikacije ? Da li će sada zagrebački treneri možda postaviti pitanje tko je odgovoran za bačene novce koji su mogli biti iskorišteni u bolje svrhe ?
I sada dolazimo do pitanja “hrabrosti” hrvatskih trenera mačevanja nakon što se pojavio gore navedeni članak. U potpunosti se slažem sa napomenama g. Sanjina Kovačića , a koje su u potpunosti točne , u pogledu iskustva, rada, kvalifikacija Giacoma Fanizze. Nažalost sve se to znalo od prvog dana , ali nitko od hrvatskih trenera nije želio proturječiti tadašnjem predjedniku Mačavalačkog saveza Zagreba iz samo sebi znanih razloga. Karakterno, Fanizza baš i nije bio najbolja osoba, dapače u svojem interesu (a kao dokaz brige za svoje članove) inicirao je pokretanje nekoliko disiplinskih postupaka u HMS-u, a u čemu je imao potpunu podršku sadašnjih kritičara.
Bilo je pokušaja tihog bojkotiranja rada Giacoma Fanizze ( HAMK Mladost), ali nitko nije našao hrabrosti da se otvoreno suprotstavi predsjedniku MSZ-a i upozori na nestručnost trenera kojeg zapošljava savez. S druge strane klubovi (djeca i roditelji) kojima je bio trener bili su oduševljeni njegovim radom i u njemu su vidjeli mesiju hrvatskog mačevanja. Giacomo je organizirao nekoliko mačevalačkih kampova u Siracusi na koje su gore navedeni roditelji i djeca hrlili kao u Meku i nije bilo kraja hvalospjevima njegovom radu. Žalosno je da tek nakon 3 godine shvaćaju ( ? ) pravu istinu o njemu i sada peru ruke od njega, Trebali ste raniji biti hrabri , pa ovo što sada iznosite (kada čovjeka više nema ovdje) iznijeti javno. Ali niste! Mogli ste sve svoje sumnje raspraviti sa Giacomom. Ali niste!
Zbog svega smatram ovo nekorektnim napadom na čovjeka koji je naprosto iskoristio dobru poslovnu ponudu (a imao je natprosječnu plaću za hrvatske mačevalačke uvjete) i nastojao ostati čim duže na plaći Mačevalačkog saveza Zagreba.
I zato , sada ostavite Fanizzu na miru, kada ste trebali reagirati niste, sada je prekasno.